Nakon sto je NK OSIJEK izborio prvoligaški status u bivšoj državi, Gradski vrt je bivao sve puniji i polagano je stasala skupina najbu?nijih navija?a. Od 1972. do 1978. godine navija?ka skupina djeluje pod imenom ŠOKCI, od 1986. (na uzoru po tada najstariju i najpoznatiju navija?ku skupinu Torcidu) pod imenom OSIJEK TORCIDA, a 1988. dogovorilo se da se uzme neko jedinstveno ime po kojem ?emo biti prepoznatljivi, izbor je pao na KOHORTA. Pojam "Kohorta" dolazi od latinske rije?i cohors (što je ila osnovna pješadijska takti?ka jedinica Rimske vojske - deseti dio legije. U vrijeme rimskih careva cohors je brojio 400 do 600 ljudi).
Prvo nogometno ludilo Osje?ane je protreslo sedamdesetih godina. Kvalifikacijska groznica u gradu na Dravi vladala je u doba drugoligaškog "hara?enja" Luka?evi?a, ?ordaša i Grnje, kada se za Gradski vrt morala gotovo danima unaprijed rezervirati i ona najlošija ulaznica, a kako bi se uživo vidjelo kako be?ari svima trpaju po pet-šest komada. Isto se tako i kolektivno plakalo i prešutno su objavljivani pravi gradski dani žalosti kada se tragi?no, nespretno i nezasluženo ispadalo iz prvoligaških kvalifikacija. Posebno se, dakako, pamte one ve? legendarne sa Zagrebom 1973. godine kada je u uzvratnom susretu u Maksimiru i postavljen još danas važe?i rekord najve?eg hrvatskog stadiona. Više od 60 tisu?a ljudi pratilo je dramati?ni rasplet nakon neodlu?enih 2:2 i rulete penala koja je odvela zagrebaše u Prvu ligu, a po upornom srpanjskom zagreba?kom pljusku te ve?eri je plakalo i više od trideset tisu?a osje?kih navija?a koji su se tužnom karavanom vra?ali u svoju Slavoniju.
Potkraj sedamdesetih, zapravo to?no 6. svibnja 1979. zapam?ena je najve?a blamaža koja je tada na dugo vrijeme udaljila navija?e iz Gradskog vrta. Tako?er ve? ?uvena, ali po lošem, bila je tadašnja prozirna namještaljka Osijek - Crvena Zvezda (2:2), Zvezdin izjedna?uju?i pogodak ve? nakon isteka vremena iz nepostoje?eg jedanaesterca. Op?a blamaža koju je isceniralo klupsko rukovodstvo, a koje je bilo preslikano gradsko politi?ko, dakle (veliko)srpsko, a prisilno nametnuto igra?ima. Ali, nikako nije sjelo navija?ima od kojih su se mnogi tada i trajno ohladili od dolazaka na osje?ki stadion. A bili su taman dobili svog prvoligaša i svog mezimca.
Po?etkom osamdesetih, kao i svuda na ovim prostorima, za?eto je organizirano navijanje ljubitelja nogometa. Stariji navija?i su se razišli nakon blamaže sa Zvezdom, a mlade snage su se organizirale po uzoru na ipak najja?u i tradicijom najbogatiju splitsku Torcidu, pa smo se i mi nekako spontano isprva prozvali Osijek Torcida. Tijekom 1988. godine sazrela je i svijest o nužnoj originalnosti naziva i izabrali smo ime Kohorta.

Pratila je Kohorta svugdje Osijek, negdje u ve?em, negdje u manjem broju. Najnapetije utakmice bile su sa spskim klubovima. Gostovanja u Beograd imala su posebnu draž, ali i u Novi Sad gdje je Kohorta uvijek išla u velikom broju i cijeli Novi Sad je znao što je to kad dolazi Kohorta.
Domovinski oslobodila?ki rat je, razumljivo, ozbiljno prorijedio navija?ke redove. Velika ve?ina momaka se uklju?ila u ZNG i HV, mnogi su poginuli ili bili ranjeni. Nogomet je zaista opravdano bio u drugom planu. Smirivanjem situacije smo se malo po malo oporavili. Istina, prava reanimacija i navija?ka renesansa "poklopljena" s klupskom uslijedila je sezone 1994./95. Iz tog doba najviše se pamte gostovanja u Zagrebu, kada je u Maksimir ili Kranj?evi?evu Osijek pratilo i više od 1000 navija?a. Tako?er u pam?enju ?e svima ostati utakmica sa Marosnijom kad smo po prvi puta u poviejsti izborili nastup u Europi. Unato? pljusku, atmosfera je bila odli?na, a po završetku utakmice cijeli istok se preselio na teren i slavio s igra?ima.
Nažalost prvi nastup u Europi Osijek je odradio kao doma?in Slovanu iz Bratislave na stadionu u Kranj?evi?evoj. Zbog vojnoredarstvene akcije "Oluja" nije se moglo igrati u Osijeku. Nažalost zbog op?e mobilizacije i malo navija?a je moglo popratiti taj prvi povijesni nastup u Europi.
Navija?ke skupine se me?usobno ne moraju voljeti, uostalom raritetno i jest kada se ponekad zavole. Nekog se ne mora voljeti, ali ga se ipak može cijeniti. Kroz povijest najlošiji su odnosi s BBB (posebno se pamti paljenje mrtva?kog sanduka s natpisom 'Dinamo' na utakmici u Osijeku 1996. godine) i vinkova?kim Ultrasima. U novije vrijeme i sa Armadom i Torcidom.
Prolje?e 1999. je proteklo u znaku pripremanja i kluba i navija?a za povijesno finale kupa sa vinkova?kom Cibalijom i mogu?i prvi trofej nogometnog kluba Osijek! Ve? od prije Kohorta je imala veliku bijelo-plavu zastavu (40x9 metara), mnoštvo transparenata, a neposredno prije finala, na utakmici Osijek - Croatia (Dinamo) predstavljeno je desetak novih bijelo-plavih zastava. Kohorta je na finalu u Maksimiru bila maestralna... Oko 2600 navija?a je doputovalo u Zagreb i smjestilo se na južnoj tribini najve?eg hrvatskog stadiona. Malo su posustali u drugom poluvremenu, sputani o?ajnom igrom Osijeka, ali ih je izjedna?enje u 90. minuti opet podiglo na noge, a nakon zlatnog gola Davora Lasi?a u 97. minuti slavlju nije bilo kraja. U Kupu Uefa igrali smo protiv slavnog londonskog West Hama. Prva utakmica igrala se u Londonu. Kohorta je otišla u London jednim autobusom. Cijelu utakmicu ludo navijanje unato? negativnom rezultatu. Po završetku utakmice cijeli stadion oduševljen navijanjem Kohortaša nam je zapljeskao. U uzvratu Osijek je opet poražen, ali atmosfera je bila pakelna, pjesma nije prestajala 1.5h prije utakmice pa sve do kraja.
Ipak sezona 1999/2000 (jesenski prvaci I. HNL) ostavlja najljepša sje?anja, NK Osijek hara I HNL, prolazi 2 kola Kupa UEFA, te nes(p)retno ispada u 3 kolu od praške Slavije. Kohorta masovno odlazi u Be? (1000 ljudi), još masovnije u Prag sa 10-tak autobusa, ali i mnoštvom osobnih automobila (1500 ljudi). Na doma?oj utakmici protiv Slavije bio je krcat Gradski vrt. To je bila sezona Nenada Bjelice (najbolji igra? I HNL), ali i svih ostalih igra?a, dok financijska situacija u klubu nije naprasno prekinula osje?ku nogometnu bajku! Na kraju sezone smo završili tek tre?i i tad po?inje crno doba bez nastupa u Europi, koje nažalost traje još uvijek.. Još i danas na nekim utakmicama ?ete ?uti JEDAN JE BJELICA NENAD, kao sje?anje na nedovršenu osje?ku bajku.
Nakon te nedovršene "nogometne bajke" sve je u Gradskom vrtu krenulo naopako. Ali nažalost i me?u navija?ima, slaba gostovanja, navijanje samo na derbijima, skoro nikakva organizacija.
U sezoni 2002./2003. po?injemo se ponovo organizirati, prvenstveno preko interneta. Okluplja se mla?a ekipa i uz pomo? starijih stvari ponovo kre?u na bolje. Rade se novi lijepši transparenti, šalovi i ostali rekviziti. Selimo se i na jugoisto?nu tribinu. U ožujku slavimo 15. ro?endan na utakmici sa Cibaliom. Ukupno 150 baklji, dimne, mnoštvo zastava... odli?no izdanje koje ?e se dugo pamtiti. Ideja "jugoistok" nije zaživila kako smo o?ekivali (ali se ekipa profilitrala i oja?ala) pa se ve? u narednoj sezoni se vra?amo na sredinu istoka i nastavljamo uzlanom putanjom.
Sezona 2005./2006. donosi našu novu renesansu. Ve? prije sezone je održana skupština, dogovoreni neki ciljevi i smjernice rada. Nekako u isto vrijeme došlo je do smjene uprave u klubu. Velika obe?anja o borbi za prvaka, dolazak novog trenera i stvorila se euforija. Dobivamo i prostorije za našu udrugu, pa se organiziraju koreografije, gostovanja se napokon odra?uju u pristojnom broju (prosje?no 100-tinjak ljudi), bakljade su ponovo zaživile... Nakon dugo vremena odra?eno je jedno masovno gostovanje, 800 ljudi u Vinkovcima. Odli?na sezona za nas, sve što smo gradili kroz zadnjih par godina napokon dolazi na vidjelo, mla?a ekipa je uspjela vratit Kohortu u vrh navija?ke scene. Nažalost rezultati kluba i nisu nešto bolji, ve? naredne sezone opet dolazimo u situaciju da se borimo za ostanak, ja?a represija policije, no mi ostajemo konstantni i ne posustajemo.
Baš zbog te represije krajem sezone 2006/2007 odlu?ujemo se na kratki bojkot utakmica. Brojne zabrane koje smo dobili u kratkom razdoblju ve?inom zbog gluposti, maltretiranja od strane policije prilikom odlaska na gostovanja, bila su povod da krenemo u bojkot i tako ukažemo javnosti na naš problem. Bez nas na stadionu nije bilo ništa više ljudi, ?ak suprotno (ma da se po medijima stalno pri?alo kako zbog „huligana" gledatelji ne dolaze). Nažalost ostale grupe nas nisu i aktivno podržale u našoj akciji, ništa se nije ni pokrenulo idu?ih godina, a zakon se sve više pooštravao i represija nastavila...
2008. godine obilježavamo velik jubilej, 20 godina pod imenom „Kohorta". Bogat sadržaj smo organizirali. Po?elo je u ?etvrtak s promocijom našeg filma „Kohorta 20 godian ponosa", te karuselom po gradi. Petak je bio rezerviran za veliki ro?endnaski koncert u dvorištu naše udruge, a u subotu je bile centralna proslava na utakmici s Rijekom. Nažalost kiša koja je padala cijeli dan malo je pokvarila proslavu, ali i unato? vremenskim ne prilikama proslava je bila na razni. 2 koreografije, 2 bakljade i pobjeda 1:0.
Idu?e sezone 2008/2009 odlu?ujemo se ponovo za povratak na jugoistok. Ovaj put je to sve puno ozbiljnije, ekipa je stasala i bilo je pravo vrijeme za odvajanje od simpatizera na zasebnu tribinu. To ?e idu?ih sezona se pokazati kao pun pogodak...
VIDEO 1988
NOVO na forumu
- Forum
- Re: Lijepe izjave i slike, 01:52
- Re: SVI U ZAGREB, 17:59
- Re: "Uljepšajmo Osijek!", 09:39
- Re: Politi?ko-socijalno-društvena tema, 10:14
- Re: Strana navija?ka scena (zapadna Europa), 15:51
- Re: SVI U ZAPREŠI?, 11:13
