Vrlo dobra brojka za nas, gotovo identična kao u prvoj utakmici kod kuće, gdje nas je na Jugoistoku bilo 500. Od samog početka kreće glasna pjesma i vjera da Osijek može uzeti svoj drugi trofej u klupskoj povijesti. Prvo poluvrijeme završava povoljnim rezultatom za nas 0:0, a odmah na početku nastavka dižemo i koreografiju s bijelo-plavo-crnim najlonskim šalovima te porukom: I VIJU SE NAŠI ŠALOVI, ZA TROFEJ KOJI ĆE NOSIT' NAŠI DLANOVI, dok su se tokom cijele utakmice spontano palila pirotehnika. Stvari tada na terenu nisu išle u dobrom smjeru, Osijek dobiva dva laka gola, no nešto kasnije u neizvjesnost nas vraća auto-gol domaćina, bijelo-plavi nakon toga imaju dobre prilike, ona najveća bila je u 86. minuti kada je dosuđen jedanaesterac za nas koji izaziva erupciju oduševlenja naše tribine. Bio je to penal koji donosi trofej, nažalost Josip Lukačević se nije uspio zlatnim slovima upisati u povijest našeg kluba, promašeni jedanaesterac bio je ujedno i promašaj vrijedan toliko željenog pehara i s tim nevjerojatna prilika tako je otišla u nepovrat...

Nakon završetka utakmice igrači dolaze do južne tribine te ih ispraćamo velikim pljeskom i pjesmom '' I kad Osijek gubi...'' momci su to svakako zaslužili prikazanom igrom u obje utakmice, di su pokazali i za sve buduće prilike i generacije kakav treba biti pristup i kako se brane boje Osijeka. Pred nama je još završetak prvenstva domaćom utakmicom protiv Zadra, a ubrzo nakon toga pred nama će biti novi, europski izazovi s najdražim klubom.

Teško je i ne spomenuti sramotne postupke policije ispod ispod južne tribine, prije i nakon utakmice, gdje je došlo i do okršaja s njima te je jedan lega s naše tribine i dalje iza rešetaka, vjerujemo kako će što je moguće prije biti s ponovno s nama na tribini, jel malo je reći da je to bio jadan i sramotan završetak tako velike utakmice od strane osoba koje bi trebale osiguravati red na stadionima.

FOTO GALERIJA